Daljinsko hlađenje: Nedovoljno poznato, a čisto i efikasno rešenje za hlađenje naših domova

U Srbiji je daljinsko grejanje dobro poznat tehnički sistem, prisutan u oko 60 gradova i opština.

Međutim, sasvim je drugačija situacija sa sistemima daljinskog hlađenja – koji ne samo da ne postoje u našoj zemlji, već su i kao pojam nepoznati velikom delu javnosti. To je šteta, jer u gusto naseljenim urbanim sredinama daljinsko hlađenje može biti odlično rešenje za stambene i komercijalne prostore sa rastućim energetskim potrebama u svetlu klimatskih promena, piše za Klima101, dr Dejan Ivezić sa Rudarsko-geološkog fakulteta u Beogradu.

Načelno, princip rada je sličan kao i kod sistema daljinskog grejanja. 

Daljinsko hlađenje (skraćeno DH) odnosi se na centralizovanu proizvodnju i distribuciju energije za hlađenje. Rashlađena voda  se proizvodi u centralnom rashladnom postrojenju i distribuira potrošačima. Radi se o vodi koja se u centralizovanom postrojenju rashladi na relativno nisku temperaturu (4-10 °C), a potom se podzemnim cevovodima razvodi do potrošača. 

Kod potrošača ova voda oduzima i odvodi toplotu iz unutrašnjosti objekata koji se hlade (direktnim prolaskom kroz unutrašnju instalaciju ili preko dodatnog razmenjivača), zagreva se i potom vraća u centralno postrojenje na ponovno hlađenje. Ovo je takozvani zatvoreni sistem daljinskog hlađenja. 

Postoje i otvoreni sistemi daljinskog hlađenja kod kojih se voda sa većih dubina jezera, reka i mora (sa temperaturom nižom od 10°C) transportuje kroz distributivnu mrežu, i nakon upotrebe, odnosno „preuzimanja” toplotne energije u razmenjivačima toplote kod potrošača, vraća nazad, u prirodni izvor.

Kao izvori energije za pripremu rashladne vode mogu se koristiti i otpadna toplota iz industrijskih procesa, spaljivanja otpada ili postrojenja za kogeneraciju ili toplotne pumpe u kombinaciji sa sistemima daljinskog grejanja.

Efikasnost sistema daljinskog hlađenja je pet do 10 puta veća od efikasnosti split sistema. 

Iskustva gradova koji primenjuju daljinsko hlađenje pokazuju da je temperatura u gradu tokom letnjih meseci niža za 1 do 2 °C u poređenju sa situacijom kada se koriste split sistemi, što je posebno važno za potencijalno najveće sisteme u Srbiji, kao što su Beograd ili Novi Sad.

Pročitajte još:

Sistem daljinskog hlađenja može biti čistiji i ekonomičniji od alternativa

Sistemi daljinskog hlađenja poseduju čitav niz prednosti, kako za društvo, tako i za vlasnike nekretnina i korisnike, kao i za pružaoce energetskih usluga.

Između ostalog, ovakvi sistemi su pogodni po životnu sredinu: ne utiču na lokalno zagrevanje vazduha i stvaranje toplotnih ostrva, nema buke kod korisnika, a njihova upotreba smanjuje emisije CO₂ i upotrebu štetnih rashladnih gasova kao što su hlorofluorougljenici (HFC) i hidrohlorofluorougljenici (HCFC), koji su u širokoj upotrebi u tradicionalnim sistemima hlađenja.

Istovremeno, sistemi daljinskog hlađenja nude sigurnost snabdevanja i izbegavanje investicija u proizvodnju, prenos i distribuciju električne energije tokom letnjih vršnih opterećenja – što je posebno važno u vreme rastuće letnje potrošnje usled sve viših temperatura. 

Oni su i ekonomičnije rešenje za vlasnike i korisnike nekretnina – nude niže troškove eksploatacije u poređenju sa alternativama kao što je lokalno hlađenje split sistemima, zatim jasnu strukturu troškova, pouzdanu uslugu, fleksibilno prilagođavanje isporuke potražnji, ali i uštedu prostora, veću arhitektonsku slobodu i kvalitet… Ovo su posebno važni faktori s obzirom na nova (i teško ostvariva) ograničenja u postavljanju spoljnih jedinica klima uređaja.

Daljinsko hlađenje je inovativna usluga koja za preduzeća-pružaoce usluga može poslužiti kao način privlačenja novih i zadržavanje postojećih korisnika; konkurentan proizvod koji omogućava dugoročno stabilan i profitabilan biznis. Ovakvi sistemi nude i posebnu prednost za pružaoce energetskih usluga: mogućnost skladištenja energije. 

Tekst u celosti pročitajte ovde.

Izvor: Klima101

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti