Newsletter Subscribe
Enter your email address below and subscribe to our newsletter
Enter your email address below and subscribe to our newsletter


Od 1. januara 2026. godine, jedan od najvažnijih stubova evropske klimatske politike – Mehanizam za ugljenično prilagođavanje granica (CBAM) – ušao je u punu primenu. Prelazni period je završen, a obaveze prema Evropskoj uniji sada su konkretne i finansijski merljive i za srpske kompanije. Posebno su pogođeni izvoznici čelika, aluminijuma, cementa, đubriva, električne energije i vodonika.
Za mala i srednja preduzeća koja se tek susreću s CBAM-om, ključno je jednostavno objašnjenje. Tanja Lindel, menadžerka projekta Responsible Business Hub u Privrednoj komori Srbije, za BizSrbija objašnjava da je CBAM taksa na emisije nastale u proizvodnji – a plaćaju je oni koji svoje proizvode izvoze na tržište EU.
– Ako jedna mala kompanija proizvodi neke čelične konstrukcije ovde u Srbiji, ona mora da proračuna sve emisije koje su nastale tokom njihove proizvodnje, da tu uključi emisije od sirovina, to jest od prekursora, i da pripremi jedan izveštaj koji mora da se verifikuje – što je sam po sebi veliki izazov – i da taj izveštaj dostavi svom evropskom kupcu. Na osnovu nivoa tih emisija računa se i CBAM taksa, to jest evropski kupac mora da plati CBAM sertifikat – rekla je Lindel.
Za prvi kvartal 2026. godine, Evropska komisija je već objavila cenu CBAM sertifikata – ona iznosi 75,34 evra po toni CO₂. Ta cifra direktno određuje koliko je skupa svaka tona emisija koja je ugrađena u srpski izvozni proizvod, i samim tim govori koliko srpski izvoznici moraju da porade na smanjenju svog ugljeničnog otiska ako žele da ostanu konkurentni.
– CBAM ne kažnjava direktno srpske kompanije – formalno, sertifikat plaća evropski uvoznik. Ali u praksi, svaki trošak koji snosi kupac reflektuje se na pregovaračku poziciju prodavca. To svakako utiče na konkurentnost naših kompanija. Evropski partneri su, mogu blago da kažem, surovi u tom pogledu. S obzirom da do kraja ove godine niko neće moći da verifikuje svoj izveštaj, evropske kompanije u ovom trenutku računaju s podrazumevanim, to jest ’difolt vrednostima’, i ne oslanjaju se na izveštaj naše kompanije, sve dok ti izveštaji ne budu verifikovani. Te podrazumevane vrednosti su jako visoke u odnosu na realne vrednosti i samim tim mnogo više utiču na smanjenje konkurentnosti naših dobavljača – naglašava Lidel.
Poseban problem koji CBAM otkriva u srpskim kompanijama jeste nedostatak specijalizovanih kadrova koji razumeju klimatsko izveštavanje, i sam proces smanjenja karbonskog otiska jedne firme.
– CBAM u stvari donosi za većinu kompanija jednu novinu, a to je praćenje emisija i proračun emisija. Nisu mnoge kompanije dobrovoljno počele da se bave ovom temom u prethodnim godinama, ali evo, oni koji su sad krenuli suočavaju se s problemom u kadrovima. Upravo naše radionice su imale nameru da obučimo ljude koji su delegirani unutar kompanije da razumeju kako se uopšte računaju emisije gasova s efektom staklene bašte, a u ovom slučaju konkretno koje su granice i proračun samog CBAM izveštaja – rekla je Lindel.
Ona dodaje da Privredna komora Srbije već tri godine intenzivno priprema domaće kompanije za tu promenu. Organizovane su brojne edukacije, radionice i individualne konsultacije, a rezultati tog rada pokazuju da je Srbija, uprkos brojnim izazovima, uspela da informiše gotovo sve kompanije koje direktno potpadaju pod ovu direktivu.
Pročitajte više na BizSrbija
Energetski portal