Životna sredina u Srbiji podređena interesima investitora i javnih vlasti

Foto-ilustracija: Pixabay

Kaluđerica je nekada bila sinonim za nelegalnu gradnju. Pošto se to nije sankcionisalo, nicala su brojna divlja naselja, a postojeća se devastirala. Pored Kaluđerice, dobri primeri ove negativne prakse su Zlatibor ili vikendice na Savskom nasipu. Građevinske dozvole postoje sa razlogom, ne samo za objekte za stanovanje i turizam, već i za industriju i energetiku.

Građevinska dozvola za projekte koji mogu imati negativni uticaj na životnu sredinu predstavlja složeni akt čije izdavanje zavisi od uslova i saglasnosti brojnih organa i institucija. Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI) se svakodnevno suočava sa brojnim nepravilnostima prilikom izdavanja građevinskih dozvola, počev od nepristupanja proceni uticaja na životnu sredinu, nepostojanja uslova Zavoda za zaštitu prirode, nedostatka planskog osnova, pa sve do gradnje objekata bez građevinske dozvole. U nekim slučajevima vlasnici objekata za koje su građevinske dozvole izdate suprotno propisima se finansiraju iz budžeta kroz naplatu podsticaja za proizvodnju obnovljive energije.

Ministarstvo građevinarstva, saobraćaja i infrastrukture na ove propuste ne reaguje i odbacuje zahteve RERI-ja tvrdeći da nema pravo da bude stranka u postupku. Ovim povodom je 30. juna održana konferencija na kojoj su govorili Mirko Popović, programski direktor RERI-ja, advokat Milun Dragutinović i Jovan Rajić, predsednik Upravnog odbora RERI-ja.

Mirko Popović je istakao da je procena uticaja na životnu sredinu jedan od preventivnih mehanizama za zaštitu životne sredine koji predstavlja ključni instrument za integraciju ciljeva politike životne sredine, te bi samim tim trebala da ima prioritet u procesu donošenja odluka. U praksi se procena uticaja u procesu izdavanja dozvola stavlja u podređen položaj čime se onemogućava prevencija negativnih uticaja na prirodu.

Jovan Rajić je istakao da su najveći problem bahati investitori i organi javnih vlasti na svim nivoima, koji ne primenjuju propise, kao i nepostojanje sankcija za takvo ponašanje. Kao poslednji u nizu kršenja zakona, Rajić je naveo izdavanje upotrebne dozvole za MHE “Zvonce” u Rakiti, koji predstavlja školski primer kraha pravne države i sunovrata državnog sistema.

„Najčešća krivična dela u oblasti zaštite životne sredine koja se javljaju u praksi su građenje bez građevinske dozvole i priključenje objekata koji je izgrađen bez građevinske dozvole“, zaključio je Milun Dragutinović.

Pravosudni sistem nije efikasan i malo je sudskih odluka koje su pravosnažne kada su u pitanju zločini protiv prirode. Stiče se utisak da je potrebno još mnogo vremena da društvo shvati značaj i očuvanje životne sredine, te da se mora raditi na povećanju odgovornosti svakog pojedinca.

Izvor: Regulatorni institut za obnovljivu energiju i životnu sredinu (RERI)

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti