Naučnici 1972. godine predvideli „kolaps civilizacije“, da li su bili u pravu?

Foto-ilustracija: Pixabay

Kontroverzna knjiga „Granice rasta“ iz 1972. godine, u kojoj se na osnovu kompjuterskih analiza predviđa nekoliko potencijalnih sudbina čovečanstva, ponovo je, pola veka kasnije, potakla naučna istraživanja ne bi li se utvrdilo da li su njeni autori bili u pravu.

Nova studija, objavljena u Jejlovom žurnalu industrijske ekologije (Yale Journal of Industrial Ecology) osvrće se na pet ključnih faktora od kojih zavisi budućnost civilizacije, a to su: rast globalne populacije, razvoj industrije, proizvodnja hrane, iscrpljivanje prirodnih resursa i zagađenje.

Autorka studije Gaja Herington ukazala je na to da se, prema raspoloživim akademskim podacima, ali i podacima Svetske banke, vladinih i nevladinih organizacija i Ujedinjenih nacija, čovečanstvu najverovatnije spremaju dva scenarija iz originalne studije.

Oba scenarija, opisana kao BAU2 (business as usual) i CT (comprehensive technology), najpre predviđaju znatno usporavanje razvoja civilizacije i njen kolaps u 21. veku ukoliko nastavimo sa, još tada prepoznatim, neodrživim praksama.

Budući da čovečanstvo ova upozorenja nije u dovoljnoj meri uvažilo, Herington kao tačku u kojoj počinje degradacija civilizacije navodi već 2040. godinu.

Ipak, iz ove pesimističke slike izdiže se pozitivna poruka koja uliva nadu jer, kako navode autori obe studije, čovek još uvek može da stvori okruženje u kome će zauvek živeti. Sve što je potrebno je da sami sebi uvedemo izvesna ograničenja, jer će nam, u suprotnom, ograničenja biti nametnuta od strane „majke prirode“.

Milena Maglovski

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti