Kako biorazgradive ribarske mreže mogu smanjiti plastični otpad u morima?

Svake godine u izgubljenim ribarskim mrežama završe i stradaju brojni delfini i foke, kao i veći komadi plastičnog otpada koji će još vekovima zagađivati dno mora i okeana, a delom završiti u stomacima morskih životinja. Kako bi se taj problem rešio, Univerzitet južne Bretanje u saradnji s drugim istraživačkim centrima iz Francuske i Velike Britanije razvija biorazgradivu ribarsku mrežu čijim bi se korišćenjem donekle smanjila količina plastičnog otpada u kanalu Lamanš.

Foto-ilustracija: Pixabay

Projekat INdiGO (INnovative fishing Gear for Ocean – Inovativna ribolovna oprema za okean), predstavljen početkom februara na Univerzitetu južne Bretanje, ima za cilj razvoj biorazgradive ribolovne opreme (mreže, i sl.) kako bi se smanjila količina plastičnog otpada u morima i njegove pogubne posledice za životnu sredinu.

„Ribolovna oprema, čiji je životni vek procenjen na nekoliko stotina godina, predstavlja 27 odsto morskog otpada čija se količina može izraziti u hiljadama kilometara mreža izgubljenih svake godine u zoni FMA (Francuska – Lamanš – Engleska), uz pogubne posledice za morski svet“, navodi se u saopštenju ovog univerziteta. „Globalni pristup smanjenju otpada polazi od potrebe prilagođavanja dizajna i životnog veka materijala njegovoj upotrebi. Riba i ostale morske životinje zapliću se u velikom broju izgubljenih ili odbačenih ribarskih mreža, a ovaj fenomen, nazvan „ribolov duhova“ (fra. pêche fantôme, eng. ghost fishing), pogubno utiče na morsku biološku raznolikost.  Osim toga, time se za desetine miliona evra svake godine smanjuju i prihodi ribara.“

Projektu INdiGO su iz Programa prekogranične saradnje „Interreg France (Channel) England“ krajem 2019. godine odobrena sredstva u visini od 2,9 miliona evra, a njegov ukupni proračun tokom tri godine iznosi 4,2 miliona evra. Istraživači se nadaju da će zahvaljujući ovom projektu do 2030. godine smanjiti količinu plastičnog otpada u kanalu Lamanš za tri odsto.

Razvoj projekta vodi Univerzitet južne Bretanje sa svojom tehničkom platformom „ComposiTIC,“ specijalizovanom za dizajn inovativnih materijala, dok laboratorija „Lab-STICC“ sarađuje s profesionalnim ribarima i radnicima u akvakulturi i proučava njihovo prisvajanje novih mreža. Na projektu INdiGO ukupno sarađuje šest istraživačkih institucija (pomenuti univerzitet, kao i univerziteti „Plymouth“ i „Portsmouth“, istraživački centri IFREMER, CEFAS i SMEL) i četiri privatna partnera (NaturePlast, Filt, IRMA i Marine South East) iz Francuske i Velike Britanije.

Izvor: S.F./Ekovjesnik

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti