Zaštićena područja su najbolji „alat“ za očuvanje prirode

Foto: Privatna arhiva

Naslovi o istrebljenju brojnih biljnih i životinjskih vrsta doživeli su sudbinu većine loših vesti. One se umnožavaju i, nažalost, utapaju u more informacija koje ne uspevaju da podstaknu društvo na adekvatnu akciju. Snimci ugroženih životinja iz nama egzotičnih područja delovali su nam nekada daleko i strano, ali su uspevali da nas razneže ili zabrinu. Danas, brojne biljne sorte i životinjske vrste lagano nestaju i iz naših krajeva, gotovo pod našim prozorima, u tišini.

Ipak, da ne bismo došli u situaciju da se uverimo hoće li biti koga da makar pusti suzu za poslednjim primercima neke vrste, potrebno je utvrditi na koje lokalne biljke i životinje, kao i staništa, mogu da se primene kriterijumi ugroženosti ili retkosti. Ključni korak nakon formiranja takve baze podataka jeste upravo olakšati i osigurati njihov dugoročni opstanak.

Jedan od takvih projekata upravo se sprovodi u našoj zemlji pod nazivom „EU za Naturu 2000 u Srbiji”, sa ciljem da se podrže aktivnosti na očuvanju biološke raznovrsnosti. On bi trebalo da pomogne našem Ministarstvu zaštite životne sredine i drugim nadležnim institucijama u uspostavljanju prve liste potencijalnih lokacija koje će biti uvršćene u međunarodnu ekološku mrežu zaštićenih područja Evropske unije. Ta najveća mreža poznata je kao mreža Natura 2000, a obuhvata 26.106 područja svrstanih u dve kategorije, shodno Direktivi o staništima i Direktivi o pticama.

Iako je izrada geografskog informacionog sistema za mrežu Natura 2000 u našoj zemlji u toku, ipak glavni cilj nije formiranje spiska lokacija. To je samo početni korak. Zašto je bitno da naša prirodna područja budu deo ove evropske mreže pitali smo Anu Injigo, vođu projekta „EU za Naturu 2000 u Srbiji” koji finansira Evropska unija. Glavni cilj ovog projekta je pružanje pomoći Republici Srbiji u obavljanju priprema za uspostavljanje mreže Natura 2000.

Foto: Miloš Karaklić (Predvečerje na Zlatiboru)

„Članstvo u mreži Natura 2000 podrazumeva pravnu uređenost shodno Direktivi o staništima i Direktivi o pticama, evropskim propisima koji obezbeđuju očuvanje najznačajnijih staništa i vrsta u Evropi. Ovaj sistem omogućava dugotrajni opstanak retkih i ugroženih vrsta i staništa zahvaljujući podršci Evropske komisije i evropskom zakonodavstvu”, kaže Ana, koja sa svojim timom već godinu dana pruža našim institucijama podršku u pripremi liste potencijalnih lokacija u Srbiji.

Ona kaže da su lokacije odabrane na drugačiji način nego što se to čini pri proglašenju nacionalnih parkova ili prirodnih rezervata.

„Među glavnim razlikama su kriterijumi za određivanje zaštićenih područja u sklopu mreže Natura 2000. Tu se ističu specifična staništa i vrste koje nisu uvek prioritet u imenovanju drugih zaštićenih područja, gde se mogu dati prednosti drugačijim vrednostima biodiverziteta ili ekosistema”, objašnjava Ana, dodavši da je cilj osigurati očuvanje svih staništa i veoma retkih vrsta u Evropi.

Sa socioekonomskog stanovišta, takođe je važno naglasiti da mreža Natura 2000 ne isključuje niti ograničava mogućnost obavljanja određenih privrednih aktivnosti, kao što su poljoprivreda i stočarstvo. Sasvim suprotno. Ove aktivnosti su u potpunosti kompatibilne sa svrhom ovih područja, sve dok ne ugrožavaju vrste i/ili staništa. Kad je reč o podacima o biološkoj raznolikosti u Srbiji, Ana Injigo ističe da imamo solidnu evidenciju.

Foto: Jan Valo (Ples ravnice)

„Veliki broj institucija razvija različite programe za istraživanje i nadzor kojim se dolazi do ključnih naučnih podataka, bitnih i za imenovanje lokacija Natura 2000. Ne postoji, međutim, centralizovana baza podataka, a glavnu poteškoću za institucije odgovorne za implementaciju i imenovanje lokacija u sklopu Natura 2000 predstavlja mogućnost pristupa tim podacima, kao i određivanja najrelevantnijih podataka u centralnom informacionom sistemu.”

Projekat koji vodi Ana Injigo doprineće zaštiti prirode na dva vrlo važna načina.

Prvi se odnosi na prikupljanje podataka, jer projekat značajnim delom obuhvata takve aktivnosti na terenu, uz saradnju srpskih stručnjaka koji su deo projekta. Drugu vrednost projekta čini izrada Informacionog sistema i doprinos razvoju centralne baze podataka što će olakšati budući proces primene mreže Natura 2000.

Intervju vodila: Tamara Zjačić

Intervju u celini možete da pročitate u Magazinu Energetskog portala ODRŽIVI TRANSPORT septembar-novembar, 2020.

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti