Koliko je za zaštitu useva efikasna protivgradna zaštita?

Protivgradna zaštita koliko god bila efikasna, nije u mogućnosti da u potpunosti spreči štetu na poljoprivrednim usevima i voću. I pored mogućnosti da osiguraju svoju letinu, veliki broj poljoprivrednika smatra da je to trošak.

Sela Lelić, Sušicu, Brezovice, Poćutu i Vujinovaču u junu mesecu pogodilo je veliko nevreme praćeno gradom, a domaćinstva koja se nalaze na ovoj teritoriji pretrpela su veliku materijalnu štetu. Ovo je samo još jedna u nizu vesti da je neki deo Srbije pogodilo nevreme i da je nanelo štete voću i poljoprivrednim usevima. Za 243 lansirna mesta nabavljeno 18.000 protivgradnih raketa.

Foto-ilustracija: Unsplash (Cody Angus)

„Krajem maja i početkom juna imali smo 16 dana konstantnog dejstva protivgradne zaštite tokom kojih su utrošene 4.763 rakete. Rekord je bio 10. juna kada je utrošeno 1.024 rakete iz 11 radarskih centara. Relativno su male površine naše zemlje bile zahvaćene gradonosnim oblacima, na svega dva promila je nastala šteta, ali neko ko se nalazi na toj teritoriji, u ta dva promila, to mu je sve i svejedno mu je za našu statistiku“, kaže Zoran Babić, načelnik Centra za odbranu od grada Republičkog hidrometeorološkog zavoda Srbije.

„Mi smo generalno zadovoljni rezultatima kako radi sistem odbrane od grada. Kod nas je efikasnost od 63 do 74 odsto, ali sastavni deo svega toga su štete.“

Najveća šteta na poljoprivrednim kulturama

Centra za odbranu od grada Republičkog hidrometeorološkog zavoda Srbije ima zadatak, ne samo da notiraja štetu, nego i da obavljaju premeravanja i obilaze teren.

„Štete od grada su i dalje realna pojava. Dvotrećinski smo efikasni, u onoj jednoj trećini priroda pokaže svoju snagu i nanese štetu, najviše poljoprivrednim kulturama“, kaže naš sagovornik.

Protivgradna zaštita bez strelaca

Od prošle godine potpuno je modernizovan sistem lansirnih stanica i značajno je skraćeno vreme dejstva. Na 99 lansirnih mesta koja se kontrolišu iz Radarskog centra na Blizonjskom visu, od ove godine nema strelaca. Od ove godine po prvi put na području Kolubarskog i Mačvanskog okruga nema strelaca i sistem je koncipiran tako da od momenta kada računarski centar izda komandu do momenta ispaljivanja prođe oko pet sekundi. Prednost je što više ljudski faktor ne utiče na postupak dejstva. Izračunali smo da od momenta kada se putem radio veze, a koja je znala da bude i zagušena, obaveste strelci da treba da dejstvuju, prođe i dva minuta, a lako je onda uočiti prednosti dejstva za pet sekundi.“

U planu je širenje daljinskog sistema automatskih protivgradnih stanica. Naredni centar koji će biti opremeljen biće na Fruškoj gori, a potom i na Bukulji.

Samo 12 odsto poljoprivrednika koristi osiguranje

Osiguranje poljoprivrede od elementarnih nepogoda i dalje nije u velikom procentu zastupljeno u Srbiji. Prema trenutnim podacima osiguravajućih kuća, u čitavoj Srbiji je osigurano oko 12 odsto površina pod poljoprivrednim usevima. Stepen osiguranosti zavisi i od toga koliko neko ulaže u proizvodnju. Tamo gde su ulaganja veća proizvođači su i više zainteresovani da ulaganja obezbede polisom.

„Teško je promeniti tradicionalni način razmišljanja. Imamo puno gazdinstava gde su mladi nosioci proizvodnje, ali se ne pitaju o ključnim stvarima na gazdinstvu, a stari teško prihvataju novine, naročito kada je u pitanju osiguranje od elementarnih nepogoda, jer smatraju da je to za njih trošak“, kaže Jovan Milinković, stručni saradnik Poloprivredne stručne i savetodavne službe Valjevo.

Retko ko razmišlja da je osiguranje mogućnost da se nadoknadi novac koji bi se ostvario poljoprivrednom proizvodnjom i treba još puno raditi na edukaciji.“

Zašto je važno osiguranje?

Foto-ilustracija: Unsplash (Annie Spratt)

Vladimir Mitrović, poljoprivrednik iz Pepeljevca kod Lajkovca kaže da na porodičnom imanju koje ima 120 hektara, pored uzgoja svinja i goveda imaju i ratarsku proizvodnju, koju već godinama osigurava.

„Prošle godine smo imali štetu od grada u dva navrata, i mislim da osiguranje dosta znači. Pre nekoliko godina kada nismo uzeli osiguranje, pao je grad kakav se ne pamti i imali smo veliku štetu – zbog toga sada osiguravamo ratarsku proizvodnju“, kaže ovaj poljoprivrednik.

Direktorka „Dunav osiguranja“ u Valjevu Tatjana Unković kaže da broj zaključenih polisa raste iz godine u godinu, ali da su brojni razlozi zašto poljoprivrednici to ne rade.

„Najviše poljoprivrednika nije informisano, imaju stav ‘pa, neće to baš mene’ ili jednostavno ne veruju da od toga mogu imati koristi. Mnogi poljoprivrednici jednostavno nemaju novca i za to, nisu sigurni u plasman svojih proizvoda i osiguranje doživljavaju kao trošak. Što se tiče Kolubarskog okruga, pre par godina smo imali iznos od 12 miliona za osiguranje useva, prošle godine je to bilo 19 miliona. Ova godina je specifična zbog dešavanja sa virusom korona, pa još uvek ne znamo kakva će ona biti“, kaže Unkovićeva i dodaje da prilikom sklapanja osiguranja za useve, poljoprivrednik plaća smo pet odsto premije, a ostatak se plaća nakon završetka berbe ili setve, odnosno okončanja vegetativnog perioda.

Autorka: Sanja Dovečer

Izvor: Agroklub.rs

slični tekstovi

komentari

izdvojene vesti